AMRA: Danas je 22. siječanj 2024. i sa nama je kolegica Tamara Nazor Kunjašić koja će nam se predstaviti. I prvo ću te pitati da li si Tamara suglasna da te sad ja snimam i da jednom, u nekom obliku knjige bude objavljeno to što smo mi pričale?
TAMARA: Jesam, suglasna sam.
AMRA: Dobro, evo. Sad molim te reci kako se zoveš, šta si završila, gdje i kada si se zaposlila i kad si se rodila?
TAMARA: Ovako, ja sam Tamara Nazor Kunjašić. Rođena sam 13. 8. 1969., ovdje u Puli. Nakon završene srednje škole otišla sam u Zagreb na fakultet strojarstva i brodogradnje. Konkretno na brodogradnju. I završila sam krajem 1994. i kao stipendist brodogradilišta Uljanik, zaposlila sam se početkom 1995. godine.
AMRA: Koje si poslove radila?
TAMARA: Pa… Radila sam različite poslove. Tako da na neki način to je i sreća jer sam prošla veliki dio procesa brodogradilišta. U početku godinu dana kao pripravnik gdje sam obišla sve faze izgradnje broda. I na kraju sam radila…
AMRA: Koje su to faze, možeš reći?
TAMARA: Pa projekt, konstruiranje, priprema proizvodnje, znači plan, tehnologija, analiza. Bila sam u gradnji trupa po pogonu četiri mjeseca. Bila sam jedno kratko vrijeme isto i u opremanju broda i primopredaji broda na pokusnoj plovidbi. Sam imala prilike jedanput, biti… I to je to.
AMRA: Vidjela si sve faze?
TAMARA: Da, to kao pripravnik. A čak i poslije onda, zaposlila sam se u centralnoj pripremi, to je kasnije bio plan i tehnologija. Tamo sam radila od obrade materijala… Znači, financijski zaokružiti gradnju jednog broda nakon njegove primopredaje. Onda sam bila neko vrijeme, da kažem, posuđena. Radila sam jednu godinu i po u konstrukciji trupa, znači baš na izradi nacrta. I nakon toga sam se vratila opet u plan i tehnologiju. Tamo sam radila planiranje obrade i predmontaže. Znači sve do trenutka… Planirala sve one poslove koji prethode navozu, znači montaži na navozu. Što sam na kraju kasnije i to preuzela. Tako da sam imala neko vrijeme plan. Zapravo radila sam, planirala sam plan, planirala sam gradnju broda od samog početka njezine izrade nacrta do na kraju i do montaže na navozu i nekih važnijih, važnih nekih točka primopredaje ajde recimo. S tim da se, to ipak su dalje preuzimali ljudi koji su se bavili opremanjem.
AMRA: I zapravo cijelu pripravnu fazu trupa zapravo radila, završila i oplatu i vanjsku stranu broda prije opremanja.
TAMARA: Pa sve, čak i neke faze, čak i neke poslove opremanja koji se isprepleću sa izgradnjom trupa. Neke poslove opremanja koje treba odraditi prije što se zatvori trup.
AMRA: Na primjer?
TAMARA: Opremanje, ubacivanje nekih većih uređaja, opremanje sekcija i tako.
AMRA: Koji ti je bio najzanimljiviji dio? Što si nešto voljela raditi? Što ti je bilo teško?
TAMARA: Mislim, sve je u početku teško. Bilo mi je… Sve mi je izazov bio. I raditi nacrte trupa, upoznat se s time. Zanimljivo je bilo planirati gradnju trupa jer si morao odlaziti u pogon. Znači to planirati, ujedno znači i pratiti ostvarenja. Zanimljivo mi je bilo poslije planiranje montaže trupa, gdje si zapravo vidio konkretno kako nastaje brod od onog što ti isplaniraš. I isto jedna zanimljiva faza u mom radu je bila… Sudjelovala sam kao član Mars Project Teama u implementaciji Marsa. To je jedan sustav za vođenje materijalnog poslovanja u Uljaniku. Od nabave materijala, specifikacije materijala, zapravo nabave do skladištenja. I tu sam bila zadužena za taj dio koji je više vezan za čelik, odnosno trup broda. I to je bio jedan jako zanimljiv, dinamičan, dinamične dvije godine rada gdje smo opet upoznali praktički cijeli taj…
AMRA: Proces.
TAMARA: Proces. I išli u neke detalje, gdje sam išla u neke detalje i saznavala zapravo još neke detalje do kojih možda nisam do tada znala.
AMRA: Ti si jako puno zapravo timski raditi morala.
TAMARA: Da.
AMRA: Zato jer je tvoj posao prethodio mnogim drugima. Da li si imala u tom smislu dobra iskustva sa kolegama, kolegicama? Kako ti je to bilo?
TAMARA: Pa ne mogu reći da je bilo loše. Imaš uvijek nekih sukoba, kad god nešto moraš novo provlačiti, provesti. Uvijek tu postoji otpor stanoviti i tako… Mislim, nije ništa lako uvoditi novo. Ne mogu reći, nisam imala nekih većih problema. Ili sam zaboravila nešto.
AMRA: Da li si mišljenja, da si imala manju mogućnost napredovanja, ili taj stakleni plafon zato što si bila žena u brodogradnji i da je muškarcima bilo lakše da su bili povlašteniji?
TAMARA: Pa s jedne strane da. Jer možda nisam ni u pogon mogla, niti je lako zapravo biti u pogonu i raditi sa muškima. Naći neki zajednički način da te slušaju da tako kažem. Možda ne inženjeri ili ne znam, visoko obrazovani, ali kada ti dođeš s nekim tko možda drugačije gleda na ženu u pogonu onda je teže i raditi. Ali i to sam isto kao voditelj projekta jednom, sad u ovom novom Uljaniku pa i s tim sam uspijevala na kraj izaći. Tako da evo ne mogu… Mogu reći da sam kao voditelj projekta mogla i sa svim ljudima iz pogona nekako naći zajednički jezik i sprovesti ono što je trebalo sprovesti.
AMRA: Zadovoljna si sa svojim recimo stručnim usavršavanjima? Zadovoljna si sa time što si postigla u karijeri svojoj, inženjera brodogradnje?
TAMARA: Pa jesam, možda nisam ciljala na neke visoke, ali sad neke ciljeve, ali zadovoljna sam.
AMRA: Meni je recimo zanimljivo što ja znam da si ti iz umjetničke obitelji i da ti je mama bila pijanistica, da si ti završila klavir i da si išla na brodogradnju. Pa me zanima i kako je to bilo, kako da si ti odabrala brodogradnju?
TAMARA: Pa ne znam, ja se uvijek zafrkavam, da sam… Odrasla sam na Kaštelu s pogledom na Uljanik, pa da, valjda, prvi pogled kada sam prešla visinu prozora je bio Uljanik ispred mene, pa da je to možda utjecalo na moj odabir. Ali ne, ne znam. Ja sam… Da, tata mi je liječnik, mama mi je cijeli život radila kao profesorica klavira, zapravo je završila filozofski, etnologiju. A ja sam uvijek nekako bila i tehnički smjer. I uvijek me zanimala matematika koja mi je uvijek dobro išla i tako sam se nekako preko usmjerenja u gimnaziji matematičarskog, završila na tim tehničkim studijima.
AMRA: I zanimljivo mi je to da je tvoj suprug koji je isto inženjer brodogradnje…
TAMARA: Ne, inženjer elektrotehnike.
AMRA: A elektrotehnike, došao u Pulu isto, jeste se na fakultetu upoznali?
TAMARA: Pa da, mi smo se na fakultetu upoznali, ali eto tada nije bilo te… On je inače iz Dalmacije, teško mu je bilo naći posao i onda je, ja sam već počela bila raditi, imala sam siguran posao i onda smo se odlučili da se on okuša u nalaženju posla u Puli i tako, uspio je i eto nas ovdje.
AMRA: Meni je isto tako zanimljivo da si ti zapravo žena s četiri otoka. To mi je ono fascinantno. Brač, Hvar…
TAMARA: Da, ja sam s tri otoka, a muž mi je sa četvrtog otoka, da.
AMRA: Brač, Hvar…
TAMARA: Brač, Hvar, Vis su moji otoci, a muž je sa Korčule.
AMRA: Eto, to je isto jedna stvar kako su te migracije išle, da su tvoji roditelji vjerojatno isto zbog posla došli tu i tvoj suprug.
TAMARA: Da, moji roditelji su došli s poslom i ostali su ovdje, a evo ja sam se tu rodila i odrasla i uvijek nas je zapravo, kako su i moji s otoka, tako je nekako, uvijek smo bili vezani za te brodove. Moj tata je obožavao more i brodove i možda je, od tuda zapravo korijeni te ljubavi prema brodogradnji.
AMRA: Da, meni isto.
TAMARA: Tako da. Uvijek smo gledali brzu prugu, to mi je… I uvijek sve ovisi o brodovima…
AMRA: O brodu, brod je život.
TAMARA: Tako da nekako su more i brodovi su u krv ušli, a ja nisam ni znala zapravo od malena.
AMRA: Da.
TAMARA: I eto, tu sam još uvijek i voljela bih da ostane taj Uljanik i da ostane brodogradnja kao brodogradnja, da li će se zvati Uljanik ili nekako… Bilo bi lijepo, ali žao bi mi bilo da se zatre ta tradicija koja je stoljećima ovdje i na osnovu koje se razvila, Pula.
AMRA: Da.
TAMARA: I opstala. Svojevremeno.
AMRA: I sad propala, nažalost Da li, recimo, imaš nešto ispričati, za neki posebni događaj koji ti se urezao, nešto što te se jako dojmilo ili pozitivno ili negativno?
TAMARA: Ma sad ne mogu ništa posebno izdvojiti, ne pada mi na pamet. Ako se sjetim ću dodati.
AMRA: Da. Uglavnom zadovoljna si bila time što si ovdje provela tolike godine? Koliko radiš?
TAMARA: Pa, od 1995. Znači sad je 29 godina sa pauzom od nekih godinu dana. Zapravo to vrijeme sam bila u jednoj firmi koja se isto bavi brodogradnjom.
AMRA: Da, cijeli život si…
TAMARA: Nakon stečaja Uljanik brodogradilišta sam opet ostala u brodogradnji.
AMRA: Da. Cijeli život si povezana.
TAMARA: Da.
AMRA: Tako, evo. Hvala ti Tamara, ako se ti nešto još sjetiš onda ću te moliti da nam to kažeš.
TAMARA: Da, da, da, nema problema.
AMRA: Evo, hvala ti.
TAMARA: Molim.