AMRA: Danas je osmi veljače 2024. godine i s nama je gospođa Karolina Grabovac, koja radi kao voditeljica kadrovske službe u Uljaniku i ona će nam sada se predstaviti. Molim vas Karolina, samo recite ovo kako je to namjenjeno za publiciranje za knjigu, da li ste suglasni da se objavi nakon vašeg uvida u ono što ste rekli.
KAROLINA: Da, da.
AMRA: Evo sad vas molim da kažete kako se zovete, koliko imate godina, što ste radili, što ste završili…
KAROLINA: Zovem se Karolina Grabovac, imam 51 godinu ove godine. Završila sam zapravo, vezano za ovo radno mjesto na kojem jesam sada, to je, trenutno to je radno mjesto rukovoditeljica ljudskih resursa u Uljanik brodogradnji 1856. Zapravo moje uske specijalnosti jesu ljudski odnosi jer sam završila postdiplomski studij Ljudski resursi i društvo znanja. Znači to je nešto, zapravo ja radim ono [smijeh], mogu reći da radim ono što volim, za što sam se u stvari usko specijalizirala. To je pri ekonomskom fakultetu kod nas još uvijek postdiplomski, ali je, dakle, jako multidisciplinarno i zapravo usmjereno na ljudske resurse i na društvo znanja. I što ja zapravo vjerujem da je naša sadašnjost, želim vjerovati da su to neka nova vremena koje će nas stvarno voditi u smislu prenošenja znanja jer moje neko duboko osobno uvjerenje je da se znanje dijeljenjem samo množi i da zapravo to treba biti pravi, pravi put. Dakle, sva naša znanja kako teorijska, tako i praktična i vezano za posao se trebaju bazirati na tom nekom know-how, odnosno prenošenju znanja koje se dijeljenjem s drugima zapravo može samo obogatiti i oplemeniti.
AMRA: A recite da li ste primijetili da ono što ste na fakultetu radili, odnosno na tom postdiplomskom, da li vam je primjenjivo, da li mislite da su te vještine bile takve da se mogu primijeniti recimo konkretno u ovom vašem mjestu?
KAROLINA: Pa s obzirom da je to relativno nova disciplina, odnosno grana, mislim da da, budući da se slušaju ti neki kolegiji koji jesu usko usmjereni baš na ljudske potencijale, odnosno ljudske resurse generalno. E sad što se tiče ovih nekih praktičnih vještina, to je kod nas, ja bih rekla, u obrazovanju uvijek tako mali, mali neki raskorak u smislu da vas se tamo negdje nauči što sve trebate promatrati, međutim ta neka specifična znanja u nekoj našoj operativi su nešto što se uči kroz rad. Evo, uči se kroz rad. Ali sasvim sigurno dobri dio tih kolegija čovjeku daje tu jednu širinu promatranja koja ga može usmjeravati na to na koji način zapravo promišljati u tom segmentu poslovanja i koliko je zapravo važno se osloniti na druge kolege, jer to je… Nismo mi mali svemir sam za sebe, nego smo jako oslonjeni na kolege iz drugih struka. U konačnici, mislim, ljudski resursi su jako oslonjeni i na pravo.
AMRA: Jesu.
KAROLINA: Vis-a-vis ovog segmenta radnih odnosa, tako da vjerujem da je tu uska suradnja između različitih struka zapravo nešto što daje to… i bogatstvo i širinu u smislu te suradnje. Ali definitivno što se tiče postdiplomskog, čovjeka uči i daje mu te neke osnove za različitosti, u smislu promatranja, suradnje i tako dalje.
AMRA: A recite koliko godina već radite na tim poslovima? Da li od početka vaše karijere?
KAROLINA: Pa ne, ne, ja sam se kroz… Od početka karijere dugi niz godina sam radila u područjima koja su bila vezena za marketing i prodaju. I onda sam se nekako kroz rad, možda zadnjih petnaestak godina, počela zapravo usko i sve više uže orijentirati na ljudske resurse.
AMRA: A jeste li cijelu karijeru imali u Uljaniku?
KAROLINA: Ne, ne, ne. Promijenila sam dosta različitih sredina od korporacija do malih poduzeća. A u Uljaniku sam od 2013. S nekim kratkim prekidima u međuvremenu. Ali evo, to je ako sad gledamo neki moj treći [smijeh), treći boravak…
AMRA: A to je isto već dosta godina.
KAROLINA: Tako je. Iako, kažem, u tom nekom periodu, s obzirom na situaciju, jedno vrijeme nisam radila tu. Okej, ako uzmem Uljanik Brodogradnju 1856 kao potpuno novo društvo, ali gledajući Uljanik…
AMRA: Da, Uljanik gledamo kao cjelinu.
KAROLINA: Ako ga gledamo kao cjelinu i ako uključimo 1856, dakle od 2013. s nekim prekidima sam…
AMRA: I kad ste došli, kako ste to doživjeli, da li ste bili prihvaćeni, kako vam je bilo, s obzirom da vrlo često imamo puno ljudi koji su tu od početka, pa me zanima malo neka distinkcija.
KAROLINA: Pa ja bih rekla da je zapravo ovo jedna specifična sredina u kojoj je jasno… Ima jedan obrazac ponašanja, ja bih rekla za one koji kažu, aha, mi smo tu oduvijek i samo smo tu i nisu mijenjali radnu sredinu nikad. I to je jedan obrazac ponašanja, ali mislim, meni kao meni je bilo okej. Jasno da je tu bilo različitih vrsta izazova u smislu dokazivanja kompetencija, stručnosti, tim više što nisi tu oduvijek, ali mislim da je to okej.
AMRA: Da je to okej. A da li ste recimo primijetili to da je vaš spol utjecao na mogućnost napredovanja ili ne, u smislu da ste imali neko ograničenja? Da li ste imali u tom smislu nekakvih negativnih doživljaja?
KAROLINA: Pa ne bih rekla sam imala nekakvih negativnih doživljaja, iako kad gledamo u smislu tih nekih možda viših rukovodećih funkcija, to je nešto što bi se dalo možda propitati.
Ja osobno nisam imala te neke… na ovoj nekoj razini tih pozicija zapravo na kojima sam ja radila, ali vjerujem da je to nešto što kad bi se detaljno analiziralo, bi se izvukli neki zaključci. Odjeli u kojima sam ja radila tu mahom i uglavnom jesu, iako ne isključivo što se tiče tih nekih radnih mjesta, su radne sredine sa pretežito osobama ženskog spola. Iako na rukovodećim mjestima, možda sad do Uljanika 1856, odnosno na razini rukovođenja iznad mene su bili muškarci.
AMRA: Da, to je taj, moglo bi se reći u Uljaniku, plafon, stakleni što se ne može probiti.
KAROLINA: Da, da. E sad kažem, to su sad stvarno…da li trenutak, dolazak, organizacija koja je postojala od prije, tu je niz…jasno kad zadnji dođete negdje onda [smijeh], mislim na mjesto na kojem netko od ranije radi, onda je to još jedno, kako bih rekla, ograničenje koje se jednostavno nameće samo po sebi.
AMRA: Da, da. Recite, da li ste vi nekako imali pretke koji su radili u Uljaniku, imate li neku obiteljsku vezu, to je, mislim jedno pitanje, jer istražujemo i kontinuitet.
KAROLINA: Ja osobno pretke, moje ne, ali suprug i njegov otac pokojni su radili tu.
AMRA: Da.
KAROLINA: To je ono do kud ja imam ta neka saznanja, tako da rekla bih da je taj Uljanik duboko utkan nama u obitelji.
AMRA: Da, da, da.
KAROLINA: Kažem, prvenstveno s njegove strane, onda se to nekako prelilo… do te razine da on, suprug više ne radi tu, ja sam i dalje tu, tako da [smijeh] definitivno obiteljski gledajući ima, velikog upliva ima Uljanik, ja bih rekla, generalno Uljanik ima, pa rekla bih na razini identiteta velikog utjecaja na obitelj. Prvenstveno na obitelj, odnosno na one koji gravitiraju ili jesu iz Pule. Ja jesam iz Rijeke, ali evo, to me ne sprečava da budem usko povezana i da dolazim tu i radim tu. Tako da, kažem, možda je nama koji nismo oduvijek tu i koji nismo vezani izravno obiteljski… malo lakše sagledati te neke stvari izvana, ali isto tako bih rekla da je to možda zato što si radio u nekim drugim organizacijama, pa onda nemaš ni prostorna sidra, ni te neke obrasce ponašanja koji te na neki način određuju i usmjeravaju samo na Uljanik.
AMRA: Dobro, to bi, recimo, moglo biti nešto jako pozitivno za, kako bi se reklo, neke svježe ideje, svježu krv…
KAROLINA: Da, da.
AMRA: Sad ćemo vidjeti što će se dalje odvijati.
KAROLINA: Može se napraviti ta jedna usporedba, ali, ja uvijek kažem, treba uzeti najbolje od svih svjetova i kombinirati. Tamo gdje je to moguće.
AMRA: Da, da.
KAROLINA: E sad, stoji tu niz ograničenja koja… ili izazova s kojima se susrećemo, pa ih treba onda uklopiti u cijelu tu priču.
AMRA: Da li imate nešto što bi mi rekli, što vam je, recimo, ostalo u sjećanju kao nešto lijepo, važno, ili nešto ružno, ili nešto što bi vas odredilo prema ovom poslu?
KAROLINA: Ne znam, nekako mislim da mi kao ljudi zaboravimo, ili ja bar želim zaboraviti neke trenutke, kojih sigurno ima, mislim, na dnevnoj bazi ima tih nekih… Ono što mislim da zapravo, ne samo tu, ali i tu, oni obrasci – aha, to je kod nas oduvijek tako – to je, recimo, nešto što mene uvijek iznova, začudi koliko su ljudi, bez obzira i na okolnosti, i na stoljeće u kojem živimo, i tisućljeće… ali okej, to je tako, neskloni promjenama. I onda – što ćeš ti nama, ti izvana, kad mi to znamo, tako radimo već 30 godina. Evo, recimo, to je nešto što mislim da je dosta onako… rekla bih i dan danas prisutno, to je neko ono moje, moje subjektivno, bez nekog provođenja istraživanja. Ono što mi je okej, ako govorimo o spolovima, meni je nekako bilo uvijek okej, ako nešto ne razumijem, stavila bih na sebe tutu, trliš, otišla u pogon i rekla sada mi to pokaži da ja to razumijem, iako to nije moja osobna uska struka ni specijalnost, nit ću se ikad baviti tim, ali mi je to bilo jako okej. I onda, kad ljudi povežu da si ti spreman i zainteresiran za taj neki njihov dio posla, onda ipak bude percepcija malo, malo drugačija. Ma mislim, ima, uvijek ima lijepih trenutaka, različitih iskustava u ovom poslu. Ja bih rekla, ne gledamo uvijek samo jednog tog pojedinca s kojim radimo, nego ovisno o situacijama sagledavate i obitelj, i bližu, i širu, mislim imam različitih situacija.
AMRA: Mislim ima puno teških situacija, pogotovo i sa stečajem, i otkazima, i svim tim…
KAROLINA: Dobro, ja tom trenutku nisam bila tu, ali imali smo te neke faze restrukturiranja i tako dalje, kad su isto bile neke druge vrste, možda, situacija kad… treba ljude razumjeti. Iako nisu svaki put… možda je to u nekoj komunikaciji prema vama. Racionaliziraš… I mislim da što se tiče samog ovog posla, u ovom dijelu službe, službi zapravo, nekakav najveći izazov sam sa sobom probati postići onu neku razinu rasterećenja od stresa, kad to sve isprocesuiraš na dnevnoj bazi, ili kroz neki period da kažeš, okej, sad je to iza i neću više kontinuirano razmišljati o tome. Ali teško, mislim da je to najveći izazov.
AMRA: To je jako velik izazov.
KAROLINA: Jer se radi s ljudima i s ljudskim sudbinama i onda je to…
AMRA: Za to je potrebna mudrost neka, a zapravo…
KAROLINA: A jasno, to je posao u kojem, mislim, nismo prodavači sladoleda da nas svi vole i onda je to… [smijeh] kažem, uz svu zakonsku regulativu, uz sve upute, obrasce raznih tih institucija s kojima mi surađujemo po prirodi posla, razmjenjujemo podatke i surađujemo na dnevnoj bazi. Ne samo na razini podataka, nego i na razini ljudi. Ipak mi primarno radimo s ljudima.
AMRA: Da, da, pa jasno.
KAROLINA: Tako da, mislim da je to ono nešto što stalno čovjeka tjera. Tjera te da učiš i da pratiš, to je super. I s druge strane tjera te da budeš fleksibilan i motivira te, i motivira te da budeš prije svega čovjek.
AMRA: Da, plemenita… plemenita disciplina nekako.
KAROLINA: Tako je, da. Tjera te da budeš čovjek i zapravo da razmišljaš o tome da prvenstveno radiš. Radiš, barataš s podacima na dnevnoj bazi, ali u suštini priča je čovjek.
AMRA: Da, da.
KAROLINA: Tako da, mislim da je to nekako najljepši dio ovog posla. Evo, kažem, uz kontinuirano učenje i razvoj koji, mislim, netko tko radi u ovako nečemu bez spremnosti…
i spremnosti na promjene na dnevnoj bazi zbog te operative, moraš pratiti, mijenjaju se navike, mijenjaju se generacije. Ne možemo mi na razini našeg, mog obrasca ili navika razgovarati o današnjoj nekoj Z generaciji koja je najzastupljenija na tržištu rada.
Koliko god ja za sebe mislim da sam sklona promjenama, pratim trendove i tako dalje, ako stalno ne pratiš njih i njihove zahtjeve, ne razumiješ.
AMRA: Imaš očekivanja koja su neispunjiva.
KAROLINA: Tako je. Tako da mislim da je stvarno dosta važno nekako biti, ma šta ja znam, pratiti od literature na dnevnoj bazi do tih trendova koji se mijenjaju. Pa sad, negdje možeš promijeniti više, negdje manje.
AMRA: Da, jasno.
KAROLINA: Jer pojedinac kao pojedinac može utjecati koliko može. Tako da [smijeh], ali vjerujem, vjerujem u to zapravo. Nekako vjerujem da u ovom poslu s tim stalnim razgovorom i podučavanjem i upućivanjem ljudi, da se može napraviti dosta. E sad koliko smo mi spremni na to. Ali kažem, sve u svemu to je jedna industrija koja je specifična od strukture ljudi koji rade to… Kažem Uljanik kao, kao institucija, Uljanik kao brend, Uljanik kao nešto što stvarno definira ne samo Pulu, pulski zaljev, nego vjerojatno cijelu Istru. A evo!
AMRA: I preko Učke.
KAROLINA: I Kvarner. Tako da, evo, to je neko moje promišljanje generalno.