AMRA: Danas je 20. 3. 2024. godine i s nama je gospođa Jasminka Finderle Salopek koja će nam se sada predstaviti i s kojom ćemo malo porazgovarati. Evo, hvala ti puno što si prihvatila dati nam intervju i razgovarati s nama s obzirom da više ne radiš Uljaniku, ali si godinama radila. Onda te molim da nešto kažeš o sebi, kad si se rodila, što si završila i kako si počela svoju karijeru. 
JASMINKA: Drago mi je da ste me pozvali. U Uljanik sam došla kao student, znači bila sam osoba koja je dobila stipendiju od Uljanika. Kada sam završila fakultet 1986…
AMRA: Šta si završila?
JASMINKA: Završila sam ekonomski, smjer informatika, ali na ekonomiji. Tada je informatika bila dosta…ili na elektrotehnici ili na ekonomiji. 
AMRA: A studirala si…
JASMINKA: U Zagrebu.
AMRA: U Zagrebu, da. Samo reci kada si se rodila, molim te.
JASMINKA: 1963. Da. Evo, tako da sam 1986. završila i odmah po završetku fakulteta, nakon četiri godine sam se zaposlila u Uljaniku i bila u njemu do 2018. 
AMRA: Do neslavnog kraja. 
JASMINKA: Da, do nekog, eto, situacije gdje smo ostali, mislim u takvoj situaciji da smo morali tražiti drugi posao.
AMRA: A reci mi koje si poslove radila, čime si se bavila? 
JASMINKA: Znači, od početka, od kad sam se zaposlila, sam u informatici, koja se po nazivu mijenjala i po organizaciji, postavljala se u različita društva u Uljaniku tokom svih tih 33 godine koliko sam tu radila, ali uvijek isti posao. Znači, zaposlila sam se kao stručnjak za informatiku u smislu analitičara, kako se to nekad zvalo, pa onda projektanta, pa tako, ali uvijek sam gradila informacijske sustave. 
AMRA: Zapravo to je bila nekakva avangarda u Uljaniku, zato jer, onda se zapravo stvaralo to sve, tako da si ti puno doprinijela u razvoju same te informatike u Uljaniku.
JASMINKA: Pa da, mislim počeci su počeli 1963. ustvari, kad sam se ja rodila, koliko ja znam, što se tiče povijesti informatike u Uljaniku, i oni koji su stvarno sagradili temelje toga su bili starije kolege koji su poslije i radili sa mnom. Ja sam došla kao mlada i nadobudna, ali recimo moj prvi projekt takav je bilo skladišno poslovanje koje je tada bilo jedan veliki projekt, i radili smo to kad sam ja došla još godinu i nešto, i onda je to krenulo kako mi kažemo u produkciji. I zanimljivo je bilo što sam ja onda kao mladi kadar trebala educirati skladištare pod naravno svim tim projektom, jer su se onda uvodila računala, odnosno ondašnji monitori po skladištima i tako. I kako sam bila mlada onda su me znali pitati da li uopće idem u školu, da li imam mamu i tatu, zašto moram radit… [smijeh] Nisu mi vjerovali ustvari da sam završila fakultet i da…Tako da to je bilo zanimljivo. Jako sam se morala truditi da nekog uvjerim da nešto o tome znam. 
AMRA: A kako su se prema tebi ponašali? To su pretežno bila muška zanimanja skladištara i kako je bilo? 
JASMINKA: Ne, uvijek je bila ta jedna simpatičnost u smislu, kažem, nisu me doživljavali baš jako ozbiljno, ali poslije kad je krenuo posao i sve to skupa, nije bilo… Nisam nikad, nikad imala neugodnu situaciju što se toga tiče. Niti nešto da me netko doživljavao zbog toga problematično. Mislim u smislu tih odnosa, muško-ženskih. Ja sam čak i kao student, odnosno kao srednjoškolka, provela svako ljeto ovdje radeći poslove. 
AMRA: Na praksi?
JASMINKA: Ne na praksi, nego ono što je onda nekad bilo preko student servisa. Tako da sam i prije toga godinama bila tu i radila sa radnicima i bila u kontaktu. Nikad problema nisam imala. To mi je uvijek ostalo u jako lijepom sjećanju. 
AMRA: Nemaš nikakvih znači primjedbi na to da si imala nekakvo uznemiravanje?
JASMINKA: Pa imam samo jednu, evo, od svih 33 godine samo jednu osobu koja me je dovela u takvu situaciju, ali mislim da to nije vrijedno spomena i kažem, to je jedna situacija bila koja je stvarno nevažna. Sve te godine, a u mom kolektivu, direktno u mom kolektivu, nikad. Znači, u informatici to je uvijek bilo. U toj struci se nikad nije osjetilo muško-žensko. Ja nisam nikad osjetila razliku između spola što se toga tiče u poslu. Baš ni u čemu.
AMRA: A kako je bilo recimo sa tvojim napredovanjem? Da li si osjetila možda onaj stakleni plafon takozvani i da nisi mogla napredovati zbog toga? 
JASMINKA: Ne, ne, ja u mom poslu nisam imala nikakvih problema što se toga tiče. Ja sam postigla ono što sam mislila da ja kao osoba… Nisam htjela napredovati u smislu nekih, nazovimo, radnih mjesta šefa ili nečega, jer to nije bio ni moj interes. Nego je moj interes bio da u mom poslu, ja moj posao jako volim, volim projektirati dan-danas, nakon 38 godina volim taj posao i dan-danas to radim s jako velikim zadovoljstvom, tako da meni je to bilo nešto što sam željela naučiti, doseći nivo znanja, iskustva i kvalitete u poslu koji mogu dati u tom segmentu.
AMRA: I tu si imala priliku se ostvariti? Da li si imala nekakva dodatna obučavanja?
JASMINKA: Naravno, tako je. Naša struka je takva da se stalno mijenjaju i tehnologije i načini rada i redovito smo odlazili na školovanje, pogotovo u počecima, kada sam tek se zaposlila, pa jedno 15-ak godina smo redovito odlazili u Radovljicu tada je to bilo IBM-ovo središte gdje se radila edukacija, tako da smo to redovito pohađali, i stekli ta znanja i poslije je došao jedan veliki skok i promjena u našem načinu rada i svega kada je došla, kada smo sa IBM-a, prešli na Oracle i kada je došlo do kupovine softvera od strane Danaca i onda smo cijelu tu priču izokrenuli. Tu je bilo dosta edukacije jer smo jednostavno to morali. 
AMRA: A kako si doživljavala…Ja ovako izvana uvijek sam se divila tome kako ste vi to dobro radili, vi ste bili zapravo među prvima u Jugoslaviji, onda Hrvatskoj, sa svim tim implementacijama programa i korištenjem informatike.
JASMINKA: Mislim, ja možda nisam, kako bi rekla, nisam, ni danas ne razmišljam baš previše o toj ulozi na, kako bi rekla, možda širu zajednicu, iako je…Svjesna sam toga da je jako, jako puno ljudi izašlo iz Uljanika, tako je jako puno ljudi prošlo kroz…Znači nas je nekad radilo tamo preko sto, i sad taj kadar je stekao osnovna znanja i osnovne iskustva u Uljaniku i standarde koji su se radili, jer ne samo tamo mi, kao, kako bi rekla, organizacija koja je podijeljena po određenim područjima, sistemski, softverski, tako, dio i to sve skupa, oni koji su se brinuli o tehnologiji, mrežama i tako dalje, nego je to bilo, kako bi rekla, ljudi su tu stjecali ta osnovna znanja i poslije toga, naravno, danas otvaraju se ove firme koji su informatičke… 
AMRA: Na primjer, Infobip je isto Uljanikovo dijete. Isto su ljudi radili u Uljaniku.
JASMINKA: Mislim, naravno, ne umanjujemo ničiju zaslugu u smislu nekog znanja i svega onog što čovjek ima i nosi sa sobom, ali definitivno je Uljanik bio taj koji je tu pokrenuo priču što se informatike tiče i odavde je krenula cijela ta… i naravno razvoj tehnologije, svega što se pokreće, i posao nekih ljudi, i motivacija za razvoj i tako.
AMRA: Je li točno da su Olimpijske igre[u Sarajevu], da su zapravo sve što je rađeno, radili Uljanikovi stručnjaci? To je… 
JASMINKA: Pa sad ja ne znam koliki dio toga jer to je bilo… 
AMRA: 1984. 
JASMINKA: Da, ja tada nisam radila, ali znam da godinama, godinama se surađivalo poslije, da su naši ljudi bili ti koji su sudjelovali, možda ne toliko u izgradnji samog softvera koji se koristio u tome, ali smo bili jako dobro priznati i poznati kao osobe koje su to testrale i kontrolirale. I onda… A to je jedan od važnijih segmenata i možda čak i… Ja uvijek kažem da mi je to najteži dio posla. Znači, lako mi je osmisliti, lako mi je napraviti. Ali poslije to sve integrirati, istestirati, to je uvijek jedan dio posla koji je pomalo, kako bi rekla, zahtjevan isto. Mislim da to stvarno, na kraju, u konačnici taj produkt i radi i da radi kako treba. Tako da u tom dijelu znam da smo godinama… Tamo je bio i Sinković i Poljak i svi oni su bili ti koji su bili nosioci, mislim i inače informatike kao informatike čini mi se u Puli, a onda kažem, to je prošlo i šire granice. Kažem ne znam detalje od toga jer ja nisam bila dio toga i nisam sudjelovala, ali po pričama i svemu onome gdje su oni sudjelovali znam da je.
AMRA: A reci mi, da li ste imali slobodu u svom poslu? Da li ste bili nečim ograničeni ili ako ste vi nešto predložili, ako ste smatrali da je to potrebno i dobro, da li ste mogli tako razvijati? 
JASMINKA: Mogli. Znači, ja sam u svom poslu bila totalno samostalna. Znači, nitko meni nije određivao kako ću ja neki projekt napraviti. Naravno, znači, postojali su zahtjevi od strane korisnika koji bi rekli što bi trebalo, a onda, naravno, kad sam stekla status samostalnog ili starijeg projektanta, onda je ta moja autonomija bila potpuna što se tiče projekta na kojem sam radila, jer mi smo imali, ja sam imala 5-6 projekata koje sam napravila.
AMRA: Koje, reci koje?
JASMINKA: Znači prvo je bilo to materijalno i skladišno poslovanje. To je bilo prvi veliki projekt na kojem sam dugo godina radila i poslije toga, od kad sam počela 1986. dok nisam otišla iz Uljanika, sam na njemu radila. Znači to je nešto što se… Nije to nikad gotovo. Znači uvijek na tome nešto treba raditi i održavati. Tako da to je to. Onda posle toga sam dobila područje gdje je trebalo kadrovsku. Znači kad smo prešli sa IBM-a na Oracle, onda su ta područja došla na, kako bi rekla, došlo je vrijeme da se napravi određena revizija i da se onda…Tako da smo proširili, baš puno smo u toj kadrovskoj evidenciji, onda, ne samo evidenciji ljudi i tako, nego vezano za sve što se tiče kadrova, i zdravstvenog statusa i apsolutno sve. Tako da smo…Taj dio sam poslije. Onda sam imala u računovodstvu dio aplikacije koje su vezane za računovodstvo, PDV kad je došao, onda je to bilo, onako, jedan isto velik posao, ne, i kompletno sam tu priču oko PDV-a napravila,. Ne znam sad još, ne pada mi na pamet, ali mislim, bilo je tih projekata. 
AMRA: Da li si ti projektirala neki krvotok firme, kako da sve kolaju informacije i te stvari, i potrebni podaci. 
JASMINKA: Da, jer kako bi rekla, kad bi došli mladi ljudi, onda, uvijek sam im govorila, nije stvar samo toga da ti znaš kako projektirati nešto. Mislim, to naučiš u školi, kako ćeš nešto izmodelirati, kako ćeš nešto napraviti, kako ćeš informacije iz sustava staviti negdje, u neku memoriju. Poanta u tome je da te informacije trebaju ući onako kako treba korisniku i kako poslije toga možeš iz njih dobiti neki najbolji način da se one iskoriste i da onda poslije toga… Znači treba izmjeriti koliko toga treba stvarno staviti. Jer mi možemo, kad krenemo projektirati, možemo krenuti na široko, možemo svašta napraviti i staviti svašta unutra, ali onda to zagušuje sam sustav i onda korisnik, kad koristi to, na kraju gubi puno više vremena. I tako, tu treba poznavati Uljanik, treba poznavati firmu, treba poznavati ljude, treba poznavati procese, treba poznavati… Znači naš posao nije bilo samo, mi ćemo sad sjesti pa ćemo kuckati na računalu, nego, treba puno razgovarati s ljudima, treba upoznati… Ja svaki projekt koji sam radila sam naučila, šta je, znači de facto posao te osobe koji ga radi, odnosno tog procesa. I to je ona ljepota našeg posla. Iako ja volim i čačkati po bazi i smišljati, jer to je jedan dio u poslu. A onda poslije toga morate smisliti kako najbolje smjestiti to negdje u nekoj memoriji. Da dođete najbrže do toga, da najviše iskoristite te informacije koje spremate unutra, i onda onaj treći dio u kojem radite obuku korisnika i s korisnikom konstantno komunicirate i pomognete mu u svakoj situaciji u kojoj se on nađe vezano za taj projekt. 
AMRA: Reci u vašem odjelu su bili kakvi omjeri muških i ženskih kolega? 
JASMINKA: Pa kroz tih 30 godina bilo je različitih situacija, ali u jednom periodu je bilo zanimljivo, da je bilo, ja mislim omjer 70-30 u odnosu na žene. Nekako se tako desilo, a onda su došli neki mladi dečki. Jer uvijek se nekako smatra kao u informatici da je… 
AMRA: Da kao muški, ali… 
JASMINKA: A nije, nije. Dosta ima žena u informatici i to se pokazalo u različitim firmama koje ovako gledamo, taj omjer je nekako… I kažem, to je struka gdje su žene isto dosta… Mislim, dominiraju u smislu da…
AMRA: I priznate ste.
JASMINKA: Da, da, da nema neke razlike. Kažem, nisam ju ja osjećala u našoj firmi.
AMRA: Šta ti je recimo bilo najteže u tom obavljanju posla? Koje su ti stvari zadavale brige? 
JASMINKA: Pa rokovi [smijeh]. Uvijek su ti rokovi bili kratki. Da. To je uvijek nekako bilo sve moramo napraviti u najkraćem roku, i to je uvijek u našem poslu onda najstresnije. Jer kažem, nije problem napraviti, uvijek je poslije toga, kad to krene stvarno u život. Ja kažem, meni je uvijek taj period kad ti to stvaraš i napraviš nekako ležeran, ne, i onaj ljepši dio. Ali poslije kad to stvarno staviš u rad i kad korisnici počinju… Tek onda korisnici jer… Uvijek je teško korisniku predočiti kako će to izgledati i šta će on time dobiti, dobiti informacije od njega, i pitanje je da smo dobili sve informacije koje rade. Jer oni, korisnici, najčešće pričaju o tome u smislu kako bi trebalo biti. Ali život nije takav, i praksa se pokaže da nije tako. I onda masu tih procesa koji bi trebali biti se ustvari uopće tako ne odvijaju. I onda kad dođe stvarni…uvođenje stvarnog tog projekta u rad, e onda nastanu problemi jer mi postavljamo neka pravila i računalo, ako mu egzaktno ne kažeš šta treba i kako raditi, nastane problem. I onda su nam ti rokovi i poslije uvođenje, u stvari bili taj stresni dio posla gdje bi trebali u relativno kratkom roku možda čak i nešto bitno izmijeniti što mijenja projekt. Iskustvo koje sam poslije godinama stekla u načinu rada s ljudima i procesima koji se odvijaju u Uljaniku i kako Uljanik kompletno diše, ne samo o određenom području koje ja radim, nego kompletno vjerojatnost da će se stvari tako desiti, iskustvo ti kaže a-ha, moramo obratiti pažnju na to ili ovdje moram provjeriti ili s ovima moram još razgovarati i tako. To je samo iskustvo.
AMRA: Dobro ti si imala veliki timski rad stalno i zato je nekako puno trebalo znati psihologiju ljudi, komuniciranje. 
JASMINKA: Ja sam čak i završila jedan dio edukacije vezano za to. Znači mene, život je, s obzirom na neka moja obiteljska okruženja, vodio ka tome da se bavim ili psihologijom na neki način ili informatikom. I onda nekako spletom okolnosti i odlukama nekim sam završila informatici. Ali sam se usput educirala i za to i završila sam jedan dio Glasserove. I to je meni jako puno pomoglo poslije. 
AMRA: Vidim po tebi kako pričaš o tome svemu. 
JASMINKA: Nažalost, nisam završila do kraja, jer sam imala nekih zdravstvenih problema, pa nisam to završila do kraja. Ali mi je generalno u životu i obiteljskom, i prijateljskom, i poslovnom jako puno pomoglo.
AMRA: Glasserova metoda.
JASMINKA: Da, jako. Tako da sam to primjenjivala i to, ja stvarno mislim, evo ne znam, ali mislim da nemam nikoga s kim sam došla u sukob ili nešto da sam…u Uljaniku bilo tko, da bi mogao reći nešto da je bilo sa mnom. Tako da mislim da sam tu stekla dosta dobro…taj odnos i komunikacije i svega s ljudima. I u firmi, naravno, kad radite s nekim intenzivno u nekom projektu, uvijek dođe do nekih rasprava…
AMRA: Da, ali to su…pitanje struke.
JASMINKA: Tako je, tako je. Uvijek samo pitanje struke i nikad to nisam smatrala osobnim. 
AMRA: Zaboravila sam te pitati da li si ti imala neke obiteljske veze s Uljanikom, da li je neko od tvojih predaka, od familije…
JASMINKA: Ne, ne…
AMRA: Ti si isto tako, ko i ja, samo došla, prva generacija. 
JASMINKA: Tako je, samo sam došla jer, kažem, bilo je…nama su u srednjoj školi predavali… 
AMRA: Si matematičku gimnaziju završila? 
JASMINKA: Tako je, ja sam završila matematiku i nama su u srednjoj školi predavali ljudi koji su poslije radili sa mnom u informatici. Tako da nekako… I onda su oni dali natječaj, i onda na tom natječaju smo se javili, nas…Testirali su cijeli razred. To je bilo tako nekako uobičajeno da su oni radili taj test. I onda na kraju na natječaju smo prošle dvije žene.
Iako smo mislili da nećemo i čak je bila neka priča, ono tipa… Ma kao, sa ženama je… uvijek one ostanu na porođajnom i tako. Pa nismo nekako polagali… Evo, to je prvi susret neki sa… 
AMRA: Vidiš kako je bilo lijepo, odmah se dobile, neovisno o svemu.
JASMINKA: Da, da. I onda na kraju ipak smo dobile, nas dvije žene smo dobile stipendiju te godine, poslije godine su išle naravno, kažem, ali to je bilo, ovako, zanimljivo.
AMRA: Tko je još dobio stipendiju? 
JASMINKA: Tajana.
AMRA: Ne poznam ju. 
JASMINKA: Velikanja.
AMRA: Ne. 
JASMINKA: Ona je išla sa mnom u razred i ona je isto završila informatiku, danas predaje u školi. Tako da, ona je dobila isto stipendiju. Poslije je ona radila isto u Uljaniku, ali ona je onda poslije otišla, otvorili su zajedno, ona i muž firmu i sad predaje u školi. 
AMRA: Uglavnom ti možeš reći da si bila sretna sa svojim poslom i razvojem i karijerom?
JASMINKA: Da, da. Mislim, kako bih rekla, što se posla tiče, ne mogu stvarno reći, kad gledam sad u nazad, da nisam dostigla i postigla sve ono što sam u poslu željela ili zamišljala da bi trebala. Tako da u tom dijelu, ne, baš zadovoljna. [smijeh]
AMRA: A možeš li mi reći nešto još, neku zanimljivu priču, nešto ako ti želiš ili ako ti nešto padne na pamet?
JASMINKA: Da, sad se ne mogu sjetiti ničeg onako nešto baš zanimljivog. 
AMRA: Dobro, ovo je sve što si rekla bilo iznimno zanimljivo. [smijeh]
JASMINKA: Da, kao, ne znam…
AMRA: Je, je, je, kako ne. Tek vidiš tu slojevitost, kako je to sve išlo, kako su bile osmišljene te strategije, kako se znalo što se hoće, kako se vodila firma, to su tako velike stvari, to su baš onako, veliki intelektualni rad. 
JASMINKA: Ja mislim da je ta sinergija bila, mislim, mi u informatici ne znam koliko smo bili samostalni u odlučivanju nekog, kako bih rekla, nismo išli na neki samostalni put, mi smo uvijek bili jako vezani uz Uljanik. 
AMRA: Da, li ste bili servis Uljanikov u procesima.
JASMINKA: Da, tako je, tako je. 
AMRA: Provodili ste… 
JASMINKA: Da, tako da smo bili orijentirani totalno na Uljanik, znači baš smo bili totalno orijentirani, iako bilo je, mislim, da se odmah ogradim, ja ne bih htjela da… Bilo je projekata i godinama se radilo i za vanjske korisnike. 
AMRA: Hvala bogu, da. 
JASMINKA: Bilo je ljudi koji su radili za vani, i mislim da smo jako dobro, kako bih rekla, uskladili jedan i drugi, znači nitko nije tu ostao zakinut po meni. Mislim da smo u tom dijelu bili uvijek profesionalni i da smo odrađivali kvalitetno jedan i drugi posao. A kažem, ovdje se…S Uljanikom si se srodio, razmišljao si… 
AMRA: Vi ste bili u kojem dijelu? Jeste bili u brodogradilištu ili ste bili…?
JASMINKA: Mi smo kao informatika se, kako bih rekla, kako se organizacijska struktura mijenjala, ja uvijek kažem, uvijek sam sjedila na istoj stolici, uvijek, a danas kad gledam svoju radnu listu i kad pogledam koliko sam, promijenila sam barem sedam-osam društava. [smijeh] Da, da, da. Znači u tih 30 i nešto godina. Tako da se, kako se organizacija mijenjala i tako su nas smještali što se tiče toga. Ali, znači, moje radno mjesto, iako sam jedno vrijeme bila u kasarni, znači kada je taj projekt materijalnog knjigovstva krenuo i to sve skupa, onda je tada bila nekako praksa da tim koji je to radio, postala je služba, koja će se brinuti o tom procesu i tom dijelu. I onda smo bili izdvojeni i bili smo u kasarni i kao bili smo vezani, jer u kasarni su tada bile sve službe, nabava, prodaja, projekt, sve, sve je bilo tamo i skladišta su bila po terenu, pa smo odlazili po terenu i tako. I onda smo bili vezani. Međutim, poslije se pokazalo da je ipak bolje, pošto smo mi većim dijelom i najvećim dijelom ipak informatika, da je bolje da zbog posla i svega budemo u okviru informatike. I onda sam se ja vratila, bila tu u zgradi sa svim projektantima i tako. Projekti su se radili, nisi ti ostao samo…Nisam htjela ostati vezana samo za jedan projekt, ne. Moj interes je bio da idem i na druge. Tako da sam onda, kažem, dobila druge projekte i nekako s računovostom, tu sam, puno sam radila s njima. 
AMRA: Brojke, brojke. [smijeh]
JASMINKA: Da, da. To je onako jedno područje koje je… Nisam proizvodnju, recimo s proizvodnjom nisam… Radila sam i crnu metalurgiju, to je isto bilo zanimljivo, projekt, gdje smo morali napraviti cijelu aplikaciju vezanu za evidenciju limova na otoku. To je isto onako bilo baš zahtjevno i dobila sam mladu kolegicu, onda sam bila mentor i nas dve smo stvarno to…onako, baš smo se našle i jako smo lijepo to odradile u smislu projekta, i tako. Poslije je došla izmjena vezano za IBM i Oracle, i tako, pa je bilo dosta tih situacija gdje je bilo dosta zahtjevno. Puno sam i radila, puno sati sam provela tu. Puno smo mi… Nije tu bilo klasično radno vrijeme.
AMRA: Da, da, razumijem. Kao i kod mene, ja sam isto dane i noći. 
JASMINKA: Da, da. Puno si radio. Ali kažem, dan danas me veseli taj posao, nije mi to problem jer volim to. 
AMRA: Lijepo si mi sve ispričala. Ako se još nešto sjetiš, pa ćeš mi reći, možeš se javiti… Ja ću ti… Da li si ti suglasna da mi to objavimo? To što si ti rekla nakon autorizacije i to? 
JASMINKA: Da, mislim rado, samo ne bih jedino… Ako sam pominjala nečija imena i tako da… 
AMRA: Ne, ne. 
JASMINKA: Netko možda ne bi htio da bude spomenut. 
AMRA: Ništa, spomenula si dva imena – Sinkovića i Poljaka. Ali u dobrom. 
JASMINKA: Da, da. Sinković mi je bio prvi šef i on je vodio taj tim za materijalno i to mi je onako, uvijek mi je ostao pojam čovjeka koji zna organizirati i napraviti, kako bi rekla, taj dobar omjer između i ljudi i posla.
AMRA: Vi ste imali dobre međusobne odnose u informatici kao ekipa ili… 
JASMINKA: Kako bi rekla, ja nemam nikakav loš osjećaj u smislu nekih odnosa sa bilo kim. Znači, normalno je u radnom odnosu bilo, pogotovo kad su bili neki žešći projekti, kratki rokovi ili kad smo ovako prešli sa IBM-a na Oracle. To je onako, baš jedan totalno drugačiji sustav rada je bio i tu je bilo međusobnih, kako bi rekla, sukobljavanja u smislu poslovnih.
AMRA: Da, to je naravno, to je kreativno.
JASMINKA: Da, tako je. Ali poslije toga, kad se to sve završi, stvar se opet vrati sve u normalu i sve bude okej. Tako da, mislim da je to bilo jedna sasvim normalna, zdrava klima, i da smo sasvim dobro surađivali. 
AMRA: Onda ti možeš biti sretna, sretna si sa svime?
JASMINKA: Pa kažem, ja mogu pričati samo lijepe stvari o mom poslovnom putu i svim ljudima s kojima sam, da, i Uljaniku, i ostat će mi uvijek, kako bih rekla, nešto što, i dan-danas nekako sam vezana uz njega. 
AMRA: Evo sad smo tu skupa. [smijeh]
JASMINKA: Da, nekako ne možeš to zaobići, ne možeš to, da, super. 

AMRA: Sad ćemo nastaviti sa gospođom Jasminkom, jer smo sad u neformalnom razgovoru neke zgodne priče dotaknuli. Tu je i Mirjana Lovrić, naša glavna pomoćnica. Ispričaj malo o tom što si mi rekla prije. O zafrkanciji, i o tome, u Uljaniku.
JASMINKA: Pa ne, mislim, spomenuli smo vezano za moj rad u Uljaniku dok sam bila učenik srednje škole. Onda smo svako ljeto odrađivali tu u Uljaniku, jer je to bilo de facto najbolje plaćeni studentski posao, kao čistači. I onda smo tu odrađivali razno-razne poslove. Između ostalog imala sam jednu situaciju gdje je gospodin koji je radio na održavanju dijelova koji su se tokarili, koji su stajali vani da ne bi zahrđali, njegov posao je bio da nekim uljem maže te dijelove, pa kako je gospodin završio na bolovanju, onda su mene preraspodijelili da tamo to radim, a to je bilo smješteno ispred velike hale od strojogradnje u kojem su bili ti tokarski strojevi, u kojim je bilo, pa tada ne znam, možda i, pa ne mogu procijeniti koliki broj radnika, ali stotinjak sigurno je bilo unutra tada. Stvarno ne znam koliko, ali puno. I meni su ujutro pokazali gdje i šta moram raditi, dali su mi kanticu, dali su mi kist, i rekli su to sad maži, i ja sam sam to krenula mazati, te dijelove koje su bili vani, i nakon nekog vremena sam se okrenula i na tim velikim vratima od te hale je bilo puno mladih [smijeh] radnika kojima je bilo očito zanimljivo to što ja radim. Međutim, priča je završila tako da su mi sutradan rekli da neću više raditi i mazati [smijeh] jer da drugi nisu radili zbog toga što sam ja radila to što sam radila, pa je bilo tako zanimljivo. 
AMRA: Svi su te gledali.
JASMINKA: Da, svi su gledali šta radim. Evo, to je bila jedna zanimljiva zgoda. 
AMRA: Da, iz mladosti.
JASMINKA: Iz mladosti, da. 
AMRA: I rekla si onda da ste se onda poslije nekad viđali u Uljaniku, disku. 
JASMINKA: Da, da, da. Mi smo radili, kažem, čistili smo obično prostorije. Žene koje su održavale čistoću, bi obično u tim ljetnim mjesecima išle na godišnji, onda su zapošljavali nas da radimo i čistimo. I onda bi se, naravno, bilo je puno različitog svijeta tamo i upoznavali smo se s tim ljudima i nalazili se poslije, tada je bilo popularno odlaziti u Uljanik, disko Uljanik. I onda bi se nalazili, družili, stekla bi se i prijateljstva i tako. Tako da je to bilo vrlo, vrlo… U stvari, jedan socijalni način života… Da, da. Mladih ljudi, ne? Nekad je bilo tako, kad sam ja bila mlada, a danas su popularna ta socijalna druženja u kafićima, jer najčešće mladi rade negdje u kafićima, pa onda tu se upoznaješ i tako, tako. Nekad je Uljanik bilo takvo mjesto, jer je bilo jako puno mladih koji su se preko student servisa ili učeničkih tih servisa zapošljavali ovdje i radili, stjecali nekakva iskustva. 
AMRA: To je još jedna činjenica koja je nestala u našem gradu, da ljudi mogu raditi, da se upoznaju, da stvaraju nešto, da se uče radnim navikama.
JASMINKA: Da. Da, puno nas je onda bilo i stvarno, svi mladi smo tada radili, kažem, uglavnom ili Uljanik, ili bila je interesantna benzinska, to su dva posla, dve firme, kako bi rekla, firme koje su bile onda in za zaposlit se jer se najbolje zaradilo. Tako da to je činjenica. I nije bilo nikakvih, kažem, mi kao žene bez problema smo tu radile.