AMRA: Danas je 6. veljače 2024. godine. Danas imamo malo specifičniju situaciju jer ćemo intervjuirati kolegicu Ivanu Belušić, koja će se sad predstaviti. Kao što znaš to je za projekt “Žene koje su gradile brodove”. Da li se ti slažeš da se objavi?
IVANA: Suglasna sam.
AMRA: Dobro, sad reci, molim te nešto o sebi. Tvoja je situacija malo specifična, s obzirom da si došla iz Arheološkog muzeja u jednu tešku industriju. Evo, hvala.
IVANA: Moje ime je Ivana Belušić, 42 godine, ne znam koliko je bitno to. Došla sam prije dvije…
AMRA: Rodila si se gdje?
IVANA: Rodila sam se u Puli, 1981. godine. Radila sam većinu svog radnog vijeka u Arheološkom muzeju, znači na jednom drugačijem radnom mjestu. Radila sam s dokumentacijom.
AMRA: I mogu samo dodati da su tvoji roditelji bili znameniti pulski arheolozi, koji su puno doprinijeli razvoju te struke i svega u Puli što se tiče Arheološkog muzeja.
IVANA: Hvala na nadopuni, hvala na momentu.
AMRA: Možeš reći kako se zovu, ako želiš?
IVANA: Da. Moji roditelji su Aldo Monfardin i Fina Juroš Monfardin. Mama je bila kustosica arheologinja u Arheološkom muzeju. Tata je bio preparator i svestrani umjetnik, recimo dobar dio svog života. Znači, prije dvije godine i tri mjeseca sam došla raditi u Uljanik. Koliko god sam mislila da ću se moći tako ubaciti i da će mi sve biti jasno, s obzirom da sam došla na jedno administratorsko radno mjesto, recimo, ja sam poslovna tajnica ovdje sada u logistici, ništa me nije baš moglo pripremiti za ovo što sam našla ovdje. To što me najviše iznenadilo je srdačnost i srčanost ljudi koji ovdje rade. Način na koji sam primljena, način na koji ljudi komuniciraju ovdje i recimo to zajedništvo, ne znam da li je to ono što se očekuje od mene, da kažem tu više emotivnu komponentu.
AMRA: Pa naravno, to je istraživanje o ljudskim odnosima i reci ono stvarno što ti želiš i misliš, možeš reći i primjedbe naravno, i sve.
IVANA: Dobro, ovo je jedna široka industrija i dijapazon poslova ovdje je stvarno širok, dakle normalno je da ima tu nekakvih, recimo, i… sukoba mišljenja i tako dalje… Dosta je ljudi, ali unatoč svemu, evo ja mislim da je većini ljudi posao ipak na prvom mjestu i… to je ono što motivira, stvarno. Taj osjećaj da si dio tog mehanizma, koliko god mali kotačić bio da si dio mehanizma.
AMRA: Da, a reci da li si ti imala… Tebe ne mogu pitati standardna pitanja jer si kratko ovdje, ali recimo da li si ti imala neke obiteljske veze s Uljanikom, da li je neko od tvojih iz obitelji radio u Uljaniku?
IVANA: Dakle, da, moj nono je odradio puni radni vijek ovdje, bio je šef čistačica [smijeh] koliko je meni poznato. I… to je opet ta ista sorta, znači jednom Uljanikovac, uvijek Uljanikovac i to je stvarno istina. Moj nono je imao, sliku Berge Adria u hodniku obješenu…
AMRA: Eto…
IVANA: I to je da, stvarno, evo on je bio ponosni Uljanikovac. Da, tako. Moj tata je kratko bio radio ovdje, kao neko pomoćno zanimanje, da li je bio zavarivač, ali vrlo kratko. I, to je onda u principu to od naših… I moj suprug je, da, radio također u Uljaniku.
AMRA: Da, on je dugo radio u Uljaniku?
IVANA: Mislim da je odradio 25 godina.
AMRA: On je bio na kojoj poziciji?
IVANA: Na raznim pozicijama, došao je kao monter pa je nastavio dalje, bio je rukovoditelj porinuća pa rukovoditelj skele, da, skele i porinuća skupa, nakon toga je išao na poziciju… Da, na odgovornije pozicije, voditelj navoza je bio, pa nakon toga je bio voditelj projekta.
AMRA: Srce brodogradnje, navozi i…porinuće.
IVANA: Tako je, da, znači sve je u principu isprobao, sve je iskusio.
AMRA: Recimo, jesi ti sad sretna da si tu došla, je li ti drago?
IVANA: Da, ja nisam mogla nikad iskreno zamisliti da ću biti toliko ispunjena, ovo radno mjesto je toliko kompleksno, toliko šaroliko i stvarno je jako lijepo i ugodno raditi ovdje.
AMRA: Da, recimo sada, obzirom na tvoje kraće iskustvo, kada je, recimo, brodogradnja nekako u krizi kod nas i kada je ovako teška situacija, ti si tako puno stvari radila, sad i za filmsku industriju si radila, sada se pokušaju nekakvi filmovi ovdje raditi, i tako, uvijek je bilo dinamično i uvijek je to.
IVANA: Je, dinamično je, to je ono što je meni interesantno, znači samo raditi jedan posao… ja mislim da smo svi sposobni ubacivati podatke u kompjuter i biti verzirani samo na jednu sortu posla, ali kada ovako uskoči nešto malo gdje treba… s ljudima surađivati i kada je to malo, šarolikije, onda je stvarno puno, puno interesantnije i da, ovo je jako dinamičan posao sad u ovom momentu.
AMRA: Da, ne znamo što će se desiti s nama.
IVANA: Da, ostalo nas je manje, neki poslovi su delegirani, ljudima ovako, pa… znači količina posla po čovjeku je povećana, što nije možda toliko dobro, ali je recimo za građenje iskustva osobnoga jako, jako dobro, da.
AMRA: A ti sad, recimo, možeš usporediti, ti si radila u jednoj instituciji, etabliranoj i došla si u jednu industriju sasvim drugačijeg tipa, što misliš kakav je odnos prema ženama? Kako je? Da li si ovdje nešto primijetila da su žene, recimo, zapostavljene, da nemaju… mogućnost, kakav je odnos prema njima u usporedbi na ono što si imala prije?
IVANA: Ne. Ako išta, onda suprotno. Dobro, ja imam načelni stav da su žene ipak malo, da bi mogle biti malo više progurane na vodeće pozicije i to je stvarno tako, ali to je tako, mi tako živimo u takvome svijetu. Ovo je svijet muškaraca [smijeh] mislim sad opet, nekakva politika druga, ali ovdje, recimo, pokušavam doći do te poante, u Uljaniku žene ipak imaju nekakvu vodeću riječ u nekim odlučujućim stvarima. Da. Da. I to mi jako drago vidjeti.
AMRA: Evo, tako.
IVANA: To je to.
AMRA: Hvala ti Ivana puno.
IVANA: Hvala vama.