AMRA: Danas je 13. ožujak 2024. Danas je s nama gospođa Klara Ferlatti koja će nam se sada predstaviti. Klara, reci kad si se rodila, što si završila i te sve stvari oko svog školovanja.
KLARA: Rodila sam se 1970. Znači sad su već neke godine. Završila sam srednju, brodograđevni tehničar. I 1989., u osmom mjesecu, došla sam raditi u Uljanik. 14. 8.
AMRA: 14. 8.
KLARA: To još uvijek pamtim, da. [smijeh] 14. 8. Tamo sam radila kao brodograđevni tehničar na završnom nacrtu od primopredaje broda.
AMRA: Šta to znači? Objasni malo.
KLARA: Znači na primopredaju broda idu svi nacrti od svih dijelova broda. I taj završni, u njega se stavljaju svi nacrti od cijelog broda. Baš ono kompletno.
AMRA: Znači ti si radila i radioničku dokumentaciju i svu primopredajnu dokumentaciju. Cijela tehnika broda.
KLARA: Primopredajna je išla unutra. Primopredajna dokumentacija:
AMRA: I to bi bile velike knjige nacrta.
KLARA: To su bili veliki nacrti. To je bio veliki nacrt završni.
AMRA: A to je bilo… kako je izgledao? Opiši ga.
KLARA: Ogroman je bio. Veliki je bio. Svaka paluba je bila posebno nacrtana i…čim više detalja je bilo na njemu nacrtano, u mjerilima, ali u točnim mjerama. To je bilo obavezno. I to se je skupljalo po svim odjelima u brodogradilištu.
AMRA: Znači ti si išla od opremanja broda, do konstrukcije, do projekta. Opiši malo taj…
KLARA: Tako je. Do kraja. Do kraja. Projekt nije… Projekt je imao najmanje toga na kraju. Oni su bili prije, na početku. Ali to je bilo baš od svih dijelova brodogradilišta koji su opremali brod i koji su radili dio na kraju. Tu je bila sva oprema unutra, znači u navigacijskom dijelu svi dijelovi koji su bili gore, most i sve one…
AMRA: Radari…
KLARA: Tako. Svaka sitnica se je nacrtala gore. Onda dole prema palubama, onda na palubama vanjskima je bilo…sva oprema za spašavanje, obavezno je morala biti točna oprema nacrtana.
AMRA: Safety.
KLARA: Tako je, sa svim, koliko ljudi stane, svaki taj čamac za spašavanje, koliko je splavi. To je bilo vanjsko, onda vanjske stepenice za bježanje. Onda unutra su bili dijelovi palube, znači stolice, opremanje svake kabine, opremanje… Sve, sve, sve šta je bilo na svakoj palubi se je crtalo na taj nacrt.
AMRA: I to je znači ako je bilo pet paluba, pet nacrta…
KLARA: Tako je. I bočni pogled.
AMRA: Šta znači bočni pogled?
KLARA: Sa strane pogled prema brodu.
AMRA: Sa oplatom ili bez oplate?
KLARA: Sa oplatom. Sa oplatom je bio taj presjek i bio je presjek isto…poprečni. Isto. Na sredini gdje je centralna linija bila, se je na sredini rezao brod, i taj jedan dio se je crtao isto sa tim dijelovima. Isto, da. Mislim to je bilo jako davno.
AMRA: Da. Koliko godina si ti radila u Uljaniku?
KLARA: 29. 29. S tim da sam promijenila dva posla. Zadnjih 10 godina nisam radila na tom mjestu. Na žalost, zamijenila sam moju pokojnu kolegicu, zadnjih 20 godina kao sekretarica u projektnome, a prije toga sam radila baš samo na tome. I na kraju sam još radila kompletnu primopredaju broda našeg odjela. Taj dio.
AMRA: Da. Kojeg odjela?
KLARA: Odjela projekta.
AMRA: Projekta?
KLARA: Da.
AMRA: A šta se tu, od čega se taj posao sastojao?
KLARA: E, tu su bile knjige primopredajne isto od našeg odjela. Onda su bili svi ti završni nacrti, jedan dio, onda dio od prodaje je bio isto. Ja se ni ne sjećam…
AMRA: Ti si uvezivala, znam da si…
KLARA: Da, da uvezivala, obavezno…
AMRA: Da si uvezivala dokumentaciju…
KLARA: … jer su sve knjige morale biti u šest primjeraka. Znači sve knjige su bile u šest primjeraka. To su bile glavne knjige za…
AMRA: Kome si predavala te knjige onda?
KLARA: Predstavniku vlasnika. Kako smo mi dolazile od svakog odjela, svaki odjel imao svoj dio za predavanja i svaki dio ima popis, listu šta mora predati, koliko od toga mora predati, koji dio mora predati, svaki odjel je imao, i po toj listi se je predavalo i pregledavalo svu tu dokumentaciju. I je predstavnik vlasnika dolazio i danima pregledavao.
AMRA: Danima je to trajalo?
KLARA: Danima je to trajalo. To je trajalo dugo.
AMRA: Da, pa to su tisuće i tisuće stranica.
KLARA: To je jako puno toga. Mislim, mi smo imali manje, ali to je puno odjela. To je puno odjela i to je jako puno dokumentacije bilo. To su bile na kraju… Jedna kabina je bila na svakom brodu samo za dokumentaciju unutra. Jer je jedan primjer sve dokumentacije koja se predala morala ići na brod.
AMRA: Da, da. A reci da li je poslije ta dokumentacija stavljena možda digitalno ili se uvijek to u fizičkom obliku predavalo?
KLARA: Poslije je bilo i digitalno, ali je bilo u fizičkom uvijek.
AMRA: Moralo biti u fizičkom uvijek.
KLARA: Uvijek je bilo fizičko. Tako da, to je uvijek išlo u tu jednu kabinu. Na brod je…nosilo se poslije, zadnje dane prije primopredaje broda. To se je radilo prije primopredaje broda. Primopredaja je bila na kraju kad se je sve ovo završilo. To se je završavalo dva, tri tjedna prije i više.
AMRA: To je zapravo bilo u sklopu primopredajne aktivnosti…
KLARA: Tako je.
AMRA: … je bila i prezentacija.
KLARA: Prije svečane ceremonije.
AMRA: Da. A reci Klara, da li si ti imala neke veze sa Uljanikom prije nego što si se zaposlila?
KLARA: Ne. Niko iz moje familije nije radio u Uljaniku. [smijeh]
AMRA: [smijeh] Da, to je dosta neobično.
KLARA: Da, tu sam rijetka. [smijeh].
AMRA: Ali poslije si imala, poslije si imala velike veze.
KLARA: [smijeh] Da, zato moj muž je imao vezu od kad pamti. Imao je… on je četvrta generacija bio.
AMRA: Da, ja se sjećam kad je bio… stečaj, pa kad je tvoj muž rekao da je njegova obitelj radila koliko? 171 godinu. 171 godinu njihovih života su radili u Uljaniku.
KLARA: Da. Četiri generacije.
AMRA: Znam da smo plakali ko kiša kad je on to rekao. Četiri generacije.
KLARA: Četiri generacije. Njegov pranono je počeo raditi u Uljaniku. Znači to je bilo 1800 i neke godine. Malo, malo poslije otvorenja Uljanika su oni krenuli raditi prvi. I nažalost svi su… Svi su oni to… Njegovi roditelji, hvala Bogu, niko to nije dočekao kako je Uljanik završio jer Branko je to jako teško podnio, a da su ovi drugi, ne možeš niti zamisliti koliko je… netko tko je odradio, on je odradio 42 godine u Uljaniku.
AMRA: Da, i on je bio poseban stručnjak. On je crtao brodove.
KLARA: 42 godine odraditi u Uljaniku…
AMRA: Reci malo šta je radio Branko.
KLARA: On je radio… On je bio isto u projektnome i on je radio projektnu dokumentaciju za ugovaranje broda. Znači, osmišljavao je raspored, kako će šta biti po brodu i tako taj jedan dio. Po cijelom brodu. Samo strojarnicu ne. Strojarnicu je radio drugi čovjek. Ali ono drugo su sve, rješavali su i osnovna rješenja koja su se kasnije u drugim odjelima razrađivala do kraja, ali osnovna rješenja su se radila uvijek tu. I on je radio početak tih osnovnih rješenja za napraviti nacrt po kojem se je potpisao ugovor broda.
AMRA: Da, da. Znam to, to je bilo iznimno važno. A reci, Klara, u tvom poslu da li si imala nekakve primjedbe? Da li si mogla reći zbog toga što si, recimo, bila žena da nisi dovoljno napredovala ili da si bila onemogućena? I tako, da li si imala takvih nekakvih iskustava?
KLARA: Imala sam dva iskustva koje neću baš pričati. Ali bilo je toga, bilo je toga. Jer nikad ne zaboravim prvi komentar od jednog kolege, ne baš moga, ali jednog drugog. Mi smo došli tri cure odjednom raditi, kad je dobio jednu moju kolegicu kojoj je rekao, ona će odmah sad na porođajni i šta ću s njom? Nikad to ne zaboravim. To je bilo znači 1989. Da. To je bio njegov komentar. I to je meni ostalo, nakon tih 30 i toliko godina, taj komentar, to je bilo tako ružno za čuti.
AMRA: Uvredljivo, da.
KLARA: Ali to je činjenica. Nažalost, taj čovjek je već i pokojni i sve, ali tako je on izjavio kad smo mi došle raditi. Moj šef je bio stvarno okej. Ne mogu reći ništa.
AMRA: Tko je tebi bio šef?
KLARA: Meni je bio prvi šef pokojni Đani Dundara. Da. A iznad njega je bio Lončarić Ivan. Isto, jako dragi ljudi i tako da stvarno, Đani pokojni, on je stvarno pomogao koliko god je mogao. A i kolege san mala dobre, tako da stvarno ne mogu reći ništa od toga. Ali ja sam poslije morala surađivati sa svima na okolo po cijelom projektu, po cijelom brodogradilištu, konstrukciji brodogradilišta. Tako da to je već puno ljudi. Tad je to bilo puno ljudi.
AMRA: A ti kad si počela raditi, kakav je bio omjer kolega i kolegica?
KLARA: U mom odjelu sam bila ja i još jedna žena. Znači u mom osnovnom odjelu, u cijelom projektu, nas je bilo, znači, isto, jako mali omjer. Znači mi smo u projektnom bile 3, 4, 5 žena. Pet žena, sve drugo su bili muški. A njih je bilo dosta. Da. Tako da stvarno je bilo jako malo. I to su bile dvije inženjerke, koje isto, jako vrijedne, ali nema pomoći, to se jednostavno nije cijenilo i gotovo. To je, nažalost, bilo tako. Dvije, tri inženjerke su bile, da.
AMRA: Koje inženjerke su bile?
KLARA: Bila je Bujić Vesna. Bila je Hrvatin Gordana.
AMRA: Hrvatin Gordana je inženjerka?
KLARA: Da, ona je imala višu.
AMRA: Aha, da.
KLARA: Ona je imala višu. I bila je Ljerka Peruško. Ljerka, ne Peruško.
AMRA: Ne znam, nikad čula nisam.
KLARA: Kako se prezivala? Da li je Peruško? Nisam sigurna, više kako se prezivala.
AMRA: To su bile u projektu, te gospođe.
KLARA: Da, one su radile u projektu. Ljerka. I onda su bila još dvije tušerke.
AMRA: Aha. Da.
KLARA: Da. Tehničara? Bila je Meri i bila je… nitko više.
AMRA: Znači u svakom slučaju jedna muška sredina?
KLARA: Da, jako muška sredina, baš ono… I bilo je većinom. Šuti i radi. To je tako, nažalost.
AMRA: A poslije kad si promijenila posao, kad si promijenila posao, kad si postala poslovna tajnica, da li ti je to… smatrala si nečim dobrim ili ti je to bilo teže, ili kako si to doživjela? Da li je to bila prisila ili je bila dobra volja?
KLARA: Ne, ne. To je bila dobra volja jer kad sam ja počela raditi, moj posao se je radio ručno. Mi smo radili 1989. Mi smo radili te nacrte sve ručno sa tušem i sa rapidografima.
AMRA: Dobro, onda si i ti to radila, sve te nacrte.
KLARA: Da, da, da. Sve te nacrte.
AMRA: Pa i ti si bila onda tušerka.
KLARA: Da, da. Znači nacrt san ja radila. Nisam bila samo tušerka, ja sam morala skupljati nacrte. Tušerka je precrtavala, je crtala. Znači inženjer bi napravio nacrt u papiru, u olovci i onda je ona preko crtala sa tušom. To je tušerka baš. Ona nije ništa rješavala, ništa slagala, ni ništa. A ja sam bila kao brodograđevni inženjer, ja sam morala skupljati nacrte. Ja sam morala znati kamo koji nacrt ide i tako dalje. Prepoznavati nacrte. Razlika je. Razlika je.
AMRA: Da, pa to je, znači, tvoj posao je puno kvalificiraniji i teži od tušerke jer si ti morala…
KLARA: Donekle je, da, tako je. Ipak donekle moraš znati što radiš.
AMRA: Da, ne možeš samo ove crte vući.
KLARA: Tako je. To je to bilo. I kada sam počela raditi je bilo znači sa tušom. I onda se pomalo s vremenom pretvorilo da su oni svi počeli raditi sa kompjuterima. Tako da se je posao smanjio. Bilo je puno lakše samo prebaciti fajlove u kompjuter i tako da se je ono što se je radilo neka dva mjeseca, nacrt primopredaje se je radio dva i po, dva, dva i po do tri mjeseca, zavisi kakav je brod bio. Jer jedna je stvar bilo napraviti brod, od tankera primopredajni nacrt, di su samo tankovi ili nešto drugo šta smo imali. Nikad ne zaboravim, prvi nacrt mi je bio za prijevoz automobila. To je velika razlika za napraviti. Tako da je bilo dva do tri mjeseca izrade nacrta. A poslije je se to pretvorilo u par tjedana.
AMRA: Da, time vidimo kako je ta tehnologija mijenjala potrebe za radnom snagom.
KLARA: I jednostavno se je moj posao malo pomalo gubio. Ja sam usput dobivala i druge poslove. Tako da sam na kraju zamijenila pokojnu Đulijanu. I bilo mi je jako lijepo.
AMRA: I nama je bilo lijepo s tobom.
KLARA: Hvala [smijeh]
AMRA: Ti si nam bila šefica glavna.
KLARA: Ali volila sam to raditi. Meni je bilo lijepo i napraviti putni nalog i rješavati sve te sate. Meni je to je bilo lijepo. Brinuti o svim tim…
AMRA: I avionske karte.
KLARA: Sve, sve, baš ono sve. Meni je bilo jako lijepo raditi to.
AMRA: Za koliko ljudi si radila na kraju? Ne na kraju…
KLARA: Ne, na kraju, na kraju je bilo malo ljudi, manje ljudi, bilo je samo 40 ljudi. A prije toga u jednom momentu je bilo preko 60 ljudi jer se je mijenjalo. Stalno su reorganizacije radili. Pa smo bili u jednom momentu svi skupa, pa smo opet se dijelili. Jer non-stop se je radila reorganizacija. Tako da na kraju je bilo nekih… niti 40 ljudi.
AMRA: Ali na kraju si ti uvezivala neku… Koju su ti dokumentaciju baš, recimo zadnjih par godina? Sjećam se kada su bile primopredaje, kada si uvezivala na onaj aparat. Koje si dokumente radila?
KLARA: Isto, primopredajne knjige. Da, primopredajne knjige. Meni je i dalje ostala primopredaja. Ja sam i dalje radila primopredaju. Bez obzira što sam bila i sekretarica. Jer je jednostavno bilo manje posla. Ali su bila za ta kopiranja i to uvezivanje, to sam i dalje radila, te knjige. Knjiga trima i stabiliteta. Najdeblja knjiga je bila, najviše stranica. I takve te knjige. Bilo je toga. To sam i dalje radila. A generalni plan se je sada radio kompjuterski. Svi su skupa jednostavno povezivani bili i to se samo povlačilo nacrte, to je bila velika razlika, razlika od prije. Ali tako, meni je bilo jako lijepo i jedno i drugo. Mislim ja sam to stvarno radila sa guštom. Baš je bilo lijepo, i jedno i drugo. I sa tuširanjem i sa ovim. Tako da stvarno i ovo. Nažalost, to je završilo kako je završilo.
AMRA: Kako, reci mi, kako je to kod tebe završilo?
KLARA: Jako tužno. [lagani smijeh] Ja sam jednostavno preko noći odlučila dati otkaz, prihvatiti taj otkaz koji su nam davali. I ja sam otišla i gotovo. Doslovce preko noći. Kolege nisu svi vjerovali.
AMRA: Pa ja sam isto pala u nesvijest kad si rekla da ideš.
KLARA: Ali ja sam rekla dosta, kad je to tako kako je, bilo je svega.
AMRA: Da, to je bilo hrabro s tvoje strane.
KLARA: Da, mislim, na žalost, nije završilo hrabro, išli smo plačući na biro, na birou je bilo užasno, to je jako, jako loša situacija bila, iskustvo jako loše, ali tako je kako je. Najviše od svega me povrijedilo u svemu tome ponašanje okoline vanjske poslije. Ne znam koliko ti to znači. Ali, di god sam pitala posao, vi ste oni Uljanikovci koji ništa ne rade. To mi je bilo… Mislim, i tu di sad radim ista priča svugdje. To je jednostavno bilo ono. Ma kako ništa ne radim? Trideset godina sam radila tamo. Ma kako ništa ne radim? A ko je brodove predao? Ko je brodove napravio? Neko ga je morao napraviti da bi ga ja predala.
AMRA: Tko je ugovorio, tko je sve to. To ti je bila ta kampanja mržnje protiv Uljanika zadnjih godina.
KLARA: I dalje traje. I dalje traje. Glavno ti je ono kad se neko zeza, a nema tu zezanja ko u Uljaniku, nema tu kava ko u Uljaniku i takve priče, tako da to je jako ružno i dalje. To ti je to.
AMRA: Dobro, ali mi znamo istinu.
KLARA: Tako je, mi znamo istinu…
AMRA: … mi znamo koliko brodova smo predali i koliko svega toga…
KLARA: … ali tko šta priča, šta priznaje.
AMRA: … i što smo sve napravili za ovaj grad. Ti si nakon Uljanika puno poslova raznih radila od njegovateljice do prodavačice i sad opet imaš neki ajde dobar posao, hvala Bogu. I tako.
KLARA: Da, evo, išlo je dalje, moraš ići dalje jer treba i dalje živiti i raditi i nekako ići dalje.
AMRA: Klara, mi ćemo ovo objaviti ili u knjigu staviti ili staviti to na web u sklopu tog istraživanja, ti si suglasna da se objavi i tvoje ime i to sve skupa?
KLARA: Jesam, suglasna sam. Da, da, nema problema. Jako lijepa ideja. Jako lijepa ideja, da.
AMRA: Znaš da smo mi Uljanikovci. Ako imaš nešto za reći ili ako slučajno hoćeš još nešto reci mi ako se slučajno sjetiš nekoga iz proizvodnje, žena, pa mi onda javi. Hvala ti puno.
KLARA: Hvala.