AMRA: Danas je 6. 10. i danas ćemo razgovarati sa gospođom Korinom, koja će nam se predstaviti i reći nešto o sebi, odnosno što je radila, kako se zove, koje je škola završila i koje je stvari radila u Uljaniku. Evo, izvoli, molim te, reci.
KORINA: Moje ime je Korina, radila sam dosta poslova u životu, ali kao Uljanikovac, ostavilo je to dosta traga na mene. Radila sam u Uljaniku petnaestak godina, nakon toga sam se prebacila u ugostiteljstvo sasvim slučajno. Taj put bio je dosta težak, ali dosta uspješan, sa različitim turbulencijama, kao i sve u životu. Evo, sada se i dalje bavim ugostiteljstvom, ali samo kao pomoć sinu koji je preuzeo taj posao kojeg sam ja radila 20-ak godina.
AMRA: Možeš reći, molim te, koje si godine rođena i da li si obiteljski vezana za Uljanik, da li si imala roditelje ili nekoga tko isto radi u Uljaniku i koje si poslove radila?
KORINA: Rođena sam 1955. Radila sam u Uljaniku od devetnaeste godine do trideset devete otprilike. Ne mogu se više baš sjetiti točno. Nitko od moje obitelji nije radio u Uljaniku. Ja sam završila srednju tehničku školu i radila sam u Uljaniku na poslovima nabave, nabave u strojogradnji. Nakon toga otišla sam iz Uljanika i počela se baviti ugostiteljstvom. Mislim da mi je posao nabavljača dosta pomogao u ovom poslu. Mislim da je to dosta bitan dio.
AMRA: Da li si otišla iz Uljanika zato što si bila nezadovoljna ili zato što si htjela promijeniti karijeru?
KORINA: Iz Uljanika sam otišla zbog nekakvih obiteljskih razloga. Isključivo radi toga. Jedno godinu dana nisam se bavila ničim i nisam pokušavala u stvari nekakve privatne poslove. Ali nakon toga radeći u direktnoj prodaji za jednu firmu u Puli došla sam u kontakt sa ugostiteljstvom i tada sam preuzela taj posao.
AMRA: Znači taj rad u Uljaniku ti je zapravo pomogao u daljnjoj karijeri?
KORINA: Sasvim sigurno. Samim time što sam poznavala mnogo direktora Uljanika tadašnjih koji su također tehničari, znači završili su fakultete, došli su na rukovodeća mjesta. Nakon toga u tom restoranu kojeg sam vodila oni su jako rado dolazili, dovodili su poslovne…
AMRA: Ja se sjećam kako si nas uvijek lijepo primala, kako su bili jako zadovoljni brodovlasnici, kako su jedva čekali ići kod Korine na večere, da si dala jako veliki pečat za Uljanik u ugostiteljstvu i za brodogradnju zapravo. Dobar dojam je bio svega toga.
KORINA: Da, bilo je lijepo. Baš tako nekakav odnos, prijateljski, domaćinski, to mi je ono što mi se najviše sviđalo. Osim toga, tamo je to mjesto tako lijepo bilo da su svi rado dolazili uz hranu koju smo davali, koja je bila kvalitetna. Na obostrano zadovoljstvo, mislim da je to bio jedan rad koji… tako svi se rado sjećamo još uvijek toga.
AMRA: Mi smo dolazili na porinuća, nakon poslovnih pregovora, nakon primopredaja, uvijek je bio jako visok nivo toga što si nam ti servirala i kuhala i pripremala i uvijek su bili i konobari ljubazni, posluživali naše goste i ono je bilo, mislim, neka sinergija je to bila.
KORINA: Da, da. Evo, nažalost, taj dio je završio onog trenutka kad su Rusi kupili taj objekat. Ja sam morala otići jer uvjete koje su mi tada postavili bili su nemogući. Opet je bio jedan period, dvije, tri godine, turbulentan za mene. Nije baš sve išlo tako glatko. Ali nakon toga, opet sam dalje od Pule, u Savičenti, bavila se opet tim poslom.
AMRA: Da, tamo sam isto bila.
KORINA: Da, i bilo je isto tako simpatično, zgodno, lijepo. Savičenta je predivna.
AMRA: Samo mi molim te reci ovo što smo sad malo popričale mi ćemo objaviti… Da li si ti suglasna da se objavi uz tvoju dozvolu taj razgovor, prije nego što se objavi dat ćemo ti ga na uvid?
KORINA: Može.
AMRA: E, hvala ti puno. Znam da moraš ići raditi. Samo da te fotkam na brzinu.