Za vrijeme porinuća zvali bi me na navoz da prevodim simultano ugovore, kumu, brodovlasnika. Prvo porinuće na kojem nisam prisustvovala mi je bilo ono… Mislim da sam plakala, to mi je bilo stvarno dirljivo.

Sve mi je izazov bio — raditi nacrte trupa, to planirati i pratiti ostvarenje projekta. Poslije mi je bilo zanimljivo planiranje montaže trupa, gdje si zapravo konkretno vidio kako od onoga što ti isplaniraš nastaje brod.

Na rukovodećim mjestima nije baš bilo žena, ali ja sam dobro komunicirala s muškim kolegama. Ne mogu reći da sam imala osjećaj da sam dobivala neke lošije poslove. To je jednostavno ono… takvo je bilo radno mjesto.

Amra: Danas ćemo intervjuirati dvije kolegice, koje su provele cijeli životni vijek zajedno. Dubravka je po riječima Kristine bila njena učiteljica. One skupa rade u kancelariji i u razgovoru se jako dobro nadopunjuju.

Družili smo se i van firme, obilježavali smo rođenja i pireve naših kolega. S obzirom da je prošlo toliko vremena, a da si s ljudima koji su bili tu prije 10, 15, 20 godina još u kontaktu, govori da su odnosi bili jako dobri.

Pitaju me na Zavodu šta ste radili, a ja ne mogu objasniti kako smo mi bili u Uljaniku. To je bio jedan tim koji je funkcionirao, jer je svatko svoj posao znao najbolje. To je bilo tako samo u Uljaniku. Sve je bilo posloženo.